Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje: Žalosno je da nakon skoro tri desetljeća postoji toliki broj ljudi čija tijela ne možemo dostojno pokopati

Danas se cijeli hrvatski narod prisjeća neizmjerne žrtve koje su podnijeli hrabri branitelji Vukovara i Škabrnje koji su na današnji dan 1991. godine nakon duge i iscrpljujuće borbe pali u ruke neprijatelja. Tri mjeseca je trajala opsada grada heroja – Vukovara. Uz svu mehanizaciju, brojno ljudstvo i naoružanje, neprijateljska „JNA” sa četničkim postrojbama nije uspijevala polomiti slabo naoružane, ali neizmjerno hrabre i neustrašive hrvatske branitelje. Nakon tri mjeseca Vukovar je pao, a neprijatelj je ušao u grad i svojim iživljavanjem nad ostacima Vukovara, nad hrvatskim braniteljima i civilima zadovoljavao najniže i najmonstruoznije nagone.
U cijeloj bitci za Vukovar nisu stradali samo branitelji i civili ni građevine koje su krasile grad već je uništeno više stotina obitelji koje i danas oplakuju svoje najbliže koji su na najnehumaniji i najmonstruozniji način izgubili svoje živote. Ti hrabri ljudi su znali pred kakvog neprijatelja staju, a unatoč tome nisu štedjeli svoju krv ni svoje živote kako bi obranili slobodu svoje djece, svog Grada i svoje Domovine. Svoje živote su dali u zalog svih onih ideala koji jamče postojanje hrvatskog naroda i identiteta. Neprijatelj je na ovaj način htio u potpunosti uništiti hrvatsko ime, zatrti sve ono što je naš narod kroz cijelu bogatu povijest stvarao. Žalostan sam što tu neskrivenu genocidnu namjeru koju su pokazali ne samo u Vukovaru, već i u brojnim drugim hrvatskim mjestima, nisu prepoznala tijela međunarodnog sudovanja. Velikosrpskim agresorima nije bio cilj samo okupirati Hrvatsku, već i uništiti hrvatski narod, što potvrđuje činjenica da su u svom zločinačkom pohodu pobili više hrvatskih civila nego branitelja, što pokazuje genocidnu narav srbijanske agresije.

Činimo li danas dovoljno za žrtve Vukovara, za hrabre branitelje ovog grada i brojnih drugih mjesta u Hrvatskoj, za njihove neutješne obitelji? Činimo dosta kao država i društvo da olakšamo kako bol obitelji poginulih i nestalih, tako da se i Grad heroj podigne i osigura budućnost naraštajima koji dolaze. Ali to još uvijek nije dovoljno! Još uvijek padamo na ispitu zadovoljenja pravde i osude počiniteljima najmonstrouznijih zločina. Uvjereni smo da ćemo ostvariti napredak u procesuiranju zločinaca.

Žalosno je istaknuti činjenicu da i skoro tri desetljeća nakon ovog tragičnog događaja postoji toliki broj ljudi čija je sudbina ostala nepoznata, čija tijela ne možemo dostojno pokopati. Još žalosnije je što država Srbija, koja je za ove zločine izravno odgovorna posjeduje informacije o lokacijama masovnih grobnica ali toliki dugi niz godina ih skriva i drži duboko u arhivima. Naša dužnost je jasna – procesuirati sve zločince i rasvijetliti sudbine svih nestalih hrvatskih branitelja i civila, a za to trebamo koristiti sve mehanizme i načine koji su nam dostupni. To je naša civilizacijska obveza i moralni minimum prema svima onima koji su sve što imaju dali kako bi mi mogli živjeti u slobodi i demokraciji. Dok god to ne ispunimo, svaki naš korak u budućnost će biti opterećen teretom teške i krvave prošlosti, prošlosti koju nismo do kraja rasvijetlili.