Intervju za Dalmatinski portal: Najveća opasnost migracijske krize je relativiziranje problema

Izvor: Dalmatinski portal

Predstavljaju li migranti realnu opasnost ili se to preuveličava?

– Čak i manja grupa ljudi koja se pojavi pred državnom granicom bez dokumenata i koja čak ne preže od nasilnog ulaska u zemlju predstavlja realnu opasnost za nacionalnu sigurnost. Kada se to događa u enormnim valovima i organizirano, tim je opasnost utoliko veća. Usudio bih se reći da svi građani Hrvatske osjećaju dozu neizvjesnosti, pa čak i straha od događaja kojima svjedočimo na našoj državnoj granici u posljednje vrijeme. Upravo zato je nužno pružiti potporu, moralnu, institucionalnu i financijsku, našoj policiji kao i svim službama koje im u ovom trenutku pružaju pomoć u radu. Kada policija drži situaciju pod kontrolom, to ne sprječava samo opasnost od nekontroliranog ulazaka velikog broja migranata u zemlju, već i sprječava nastanak općeg straha pa i histerije.

Smatrate li migrantsku rutu koja prolazi kroz Hrvatsku opasnošću na naš turizam?

– Migrantska ruta je u ovom trenutku realna prijetnja, kako nacionalnoj sigurnosti tako i potencijalno turizmu kao najvažnijoj gospodarskoj grani, ali zahvaljujući radu službi koje brinu o našoj sigurnosti taj problem nije prerastao u realnu opasnost. Situaciju se ne smije niti relativizirati niti podcjenjivati kako to često pokušavaju određeni mediji, nevladine udruge, pa čak i pojedini političari. Upravo u relativiziranju problema leži potencijalno najveća opasnost. Zato je prvenstveno važno da političari i nadležne službe ne podlegnu pritisku i nastave izvršavati zadaće na onaj način koji naši građani očekuju, a ne kako to žele razne udruge.

Treba li policija pojačati nadzor na području Dalmacije?

– Nije na političarima ni bilo kome drugome miješanje u rad snaga sigurnosti jer mislim da su sasvim sigurno dovoljno sposobne same napraviti sigurnosnu procjenu i rasporediti snage onako kako misle da je najbolje. Ako se situacija promijeni, sasvim sigurno će doći do reakcije i određenih zahtjeva, ali u ovom trenutku to nije potrebno. Važno je sačuvati čvrstoću državne granice i rješavati problem što dalje od naše granice.

Kako biste se postavili da ste u poziciji hrvatskog premijera?

– Problem migrantske krize se sasvim sigurno ne može riješiti jednostrano od jedne ili dvije države. Jedno je sigurno, državno vodstvo ne smije dopustiti da Hrvatska postane svojevrsni hotspot za migrante. Također mora se nastavi što tješnja suradnja između stručnih i sigurnosnih službi Hrvatske i Bosne i Hercegovine kako bi se na adekvatan način odgovorilo na ovu krizu. Jednako kako Hrvatskoj nije u interesu postati hotspot za izbjeglice, jednako tako nam nije u interesu da hotspot bude nekoliko kilometara od naše granice jer bi to značilo samo odgodu problema. Time ćemo ispuniti i dužnost pomoći i zaštite hrvatskog naroda koji živi u pograničnom području Bosne i Hercegovine, a koji je ovom krizom sasvim sigurno pogođen.

Tko je kriv za migrantsku krizu, je li se mogla ili još uvijek može spriječiti?

– Teško je u ovom trenutku govoriti o krivnji za migrantsku krizu jer je ovaj enormno veliki migrantski val koji se nekoliko godine već kreće iz nekoliko pravaca poprimio odlike sociološkog fenomena koji se tek treba dublje ispitivati. Jedno je sigurno, dugotrajni i iscrpljujući rat u Siriji i Arapsko proljeće nisu jedini razlog (možda čak nisu ni najvažniji razlog), jer je očigledno kako dobar dio, a ako ne i većina migranata koji čekaju pred hrvatskom državnom granicom ulazak u Europu dolazi iz raznih zemalja koje nisu pogođene ratom. Problem se sigurno može rješavati, ali se mora rješavati globalno uz sudjelovanje svih zemalja, ne samo iz EU već i iz ostalih zemalja svijeta. Kod toga je nužan kompromis i volja svih dionika jer se nitko ne smije pretvarati da se ovaj problem njega ne tiče.

Bi li Vam smetalo ili bi Vam bilo drago da se u Vašem kvartu trajno nasele migranti?

– Što se tiče odgovora na ovo pitanje, sasvim sigurno je važno pogledati primjere brojnih zapadnoeuropskih gradova koja zbog velikog broja imigracija posljednjih desetljeća (a posebno imigracija ljudi iz bliskoistočnih zemalja) imaju poprilično izmijenjenu kulturološku i etničku situaciju. U tim brojnim gradovima nikada nije došlo do potpune, a često ni do polovične integracije pridošlih stanovnika u društvo u koje su došli, a ekstremni primjeri (koji nisu rijetki) su više ‘no-go’ zona koje su zahvatile čak i cijele četvrti u velikim europskim gradovima. Takvi primjeri nam logično bude strah, neizvjesnost i nesklonost. Ali neovisno o tome, svatko tko ispunjava sve zakonom predviđene kriterije, koji u našu zemlju uđu na zakonit i miran način, koji prihvate našu kulturu, običaje i zakone, kao i naš jezik su dobrodošli. Naravno, isključivo uz ispunjenje baš svih navedenih kriterija.

Da vidite veću grupu migranata uz cestu, što biste učinili? Prijavili policiji, primili u svoj dom, samo prošli…

– Odlučio bih ovisno o situaciji. Ako se radi o ljudima koji su u izravnoj nevolji ili fizičkoj pogibelji, sigurno bih se zaustavio i pomogao. Ako nije takva situacija, sigurno bih prijavio nadležnim službama. Evidentiranje svakog migranta u Hrvatskoj nije samo u našem interesu, već i u njihovom osobnom.