Komemoracija u čast Vjekoslava Ivaniševića: Iako nas je napustio, njegova djela i ideali koje je živio žive i dalje

Posted by

Danas je održana komemoracija u čast uglednog arhitekta, bivšeg gradskog vijećnika Grada Splita, dugogodišnjeg člana i dužnosnika HDZ-a i istinskog i velikog prijatelja Vjekoslava Ivaniševića, našeg Vjeke koji nas je napustio u 72. godini života nakon borbe s teškom bolešću.

Komemoracija je održana u prepunoj dvorani Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Palači Milesi u Splitu u organizaciji HAZU-a, Društva arhitekata Split i HDZ-a Split.

Imao sam čast obratiti se tužnom skupu u ime Hrvatske demokratske zajednice, stranke kojoj je naš Vjeko pripadao od samog osnutka, čiji je dužnosnik bio i čija je temeljna načela baštinio. Nakon komemoracije, našeg Vjeku smo ispratili na posljednji počinak na splitskom groblju Lovrinac.

Danas je jedan od onih dana kada se svi zajedno prisjetimo prolaznosti života. Ovo je jedan od onih najtužnijih dana – dana kada na posljednji počinak ispraćamo našeg dragog prijatelja arhitekta Vjekoslava Ivaniševića, našeg Vjeku, čovjeka koji je na svakoga od nas koji ga je poznavao ostavljao poseban i snažan dojam, dojam koji ćemo pamtiti cijeli svoj život.

U svakom razgovoru i u svakoj pojavi zračio je ljudskom toplinom, vedrinom koja ga je uvijek krasila, a sve se to moglo vidjeti kroz blagi osmijeh koji se uvijek pristojno izvirivao ispod dobro nam poznatih brkova. To je onaj prvi dojam koji je ostavljao na svoje sugovornike i na svoje prijatelje.

Iako danas osjećaji tuge i sjete prevladavaju, a prvo što nam je na misli je smrtnost čovjeka i prolaznost života, naša dužnost je sjetiti se svega onoga besmrtnoga što je ostalo iza našeg prijatelja. A toga ima puno, i previše da bi se moglo tek navesti u jednom od ovakvih govora.

U svemu što je Vjeko u svom životu činio, ušao je u povijest. Možda ne u onu službeno pisanu i školsku, ali svakako jest ušao u povijest života koji su ga poznavali i koji su s njim radi i, nadasve, u povijest našega sjajnoga i dragoga Grada, koji je on napravio i dražim i sjajnijim.

Već od dana kada smo saznali tužnu vijest da nas je Vjeko napustio, podsjetili smo se još jednom samo neka od njegovih brojnih stručnih djela, djela u koja je unosio svu svoju ljubav, sav svoj dar, sposobnost i umjetnički karakter. To su ona djela pokraj kojih svaki dan stotine i tisuće osoba prolazi, i divi im se, ne razmišljajući tko iza njih stoji. Jer Vjekina djela govore za sebe i govorit će i u desetljećima koja dolaze.

Brojne su Vjekine ljudske vrline koje treba istaknuti, a ona najvažnija su humanizam koji je živio cijeli svoj život, neizreciva ljubav prema svom Splitu i domoljublje, ono pravo i istinsko. Upravo te vrline su značajno utjecale na njegov život i na njegovo stručno napredovanje. Ta načela, uz načela struke, su ono po čemu je Vjeko živio i po čemu je radio. Vjeko je svoju struku i svoj rad shvaćao kao sredstvo ne samo za svoj osobni razvoj, već prije svega za razvoj svog Grada i svoje Domovine i to je radio na korist svih naših ljudi.

Kao neskriveni domoljub smatrao je da naš narod svoj puni prosperitet može ostvariti isključivo neovisan, u svojoj samostalnoj Hrvatskoj. Upravo je to temeljni razlog zbog kojeg, unatoč brojnim povlasticama koje je to sa sobom nosilo i potencijalnim bržim profesionalnim napredovanjem, nikada nije bio član tada vladajuće partije i to je više puta odbijao. Upravo ta načela, koja je on i živio, potakla su ga i odredila da se na samom početku demokratskih promjena, osnivanja Hrvatske demokratske zajednice i stvaranja samostalne i neovisne Republike Hrvatske stavi na raspolaganje svojoj stranci. U nju se tada učlanio i njoj je po svim svojim temeljnim načelima pripadao. A onda se aktivno angažirao i u obrani Hrvatske kao časni hrvatski branitelj..

Vjeku sam upoznao upravo u tom vremenu, kao mladić, u razdoblju ranih 90-ih godina. Tada je on bio angažiran kao gradski vijećnik, kao jedan od tvoraca prvog Programa HDZ-a za Split, jedan od pisaca prvog Statuta Grada Splita i istaknuti član i dužnosnik HDZ-a. Nakon što je završio svoj mandat u Gradskom vijeću u koje je izabran 1993. Godine i završetka mandata predsjednika TO Bačvice, Vjeko se povukao iz aktivnog političkog i stranačkog života i posvetio se onome što je držao da je najkorisnijim za Split i Hrvatsku – svojoj struci i svojemu zvanju.

Onda je došla 2013. godina, godina u kojoj su se održavali izbori za novog gradonačelnika Grada Splita i svi su čekali na HDZ da istakne svog kandidata za tu odgovornu funkciju.

Sada ću ispričati nešto što nisam imao priliku dosad javno reći. Nakon duljeg čekanja i većeg broja ljudi koji su se u kuloarima i po medijskim napisima spominjali, i nakon što smo doista preda se stavili sve one osobine i kvalitete koje su potrebne za tu funkciju došli smo do najboljeg rješenja oko kojeg smo se svi jednoglasno složili – naš kandidat treba biti Vjeko Ivanišević!

Nakon što smo s Vjekom obavili prvi razgovor, na svijetlo je izašla još jednanjegova iznimna vrlina. Naime, u to vrijeme jedno od imena koje se spominjalo kao ime potencijalnog kandidata bilo ime njegovog dugogodišnjeg prijatelja, prijatelja od ranog djetinjstva, profesora Matka Marušića. Tada je Vjeko istaknuo – iako je ta ponuda za njega bila velika čast, a od odgovornosti prema stranci i prema svom gradu nikada nije bježao, prijateljstvo s Matkom je iznad toga svega, iznad kandidature i gradonačelničke fotelje. Odbio nas je rekavši – ne mogu prihvatiti kandidaturu – jer tu je moj prijatelj Matko Marušić – Maćo, kako ga je od milja zvao.

Upravo taj pristup nas je dodatno učvrstio u vjeri da je Vjeko upravo onaj čovjek kojega smo tražili, kojega smo htjeli i koji našemu Gradu istinski treba. Na kandidaturu je Vjeko konačno pristao nakon poticaja njegovog i našeg prijatelja Matka Marušića, koji je bio kandidat za njegova zamjenika.

Upravo taj odnos s Matkom koji je njegovao kroz cijeli život ga je bitno određivao. Uvijek su bili skladni, međusobno se ispravljali i nadopunjavali. Nažalost, te izbore je Vjeko izgubio za samo nekoliko stotina glasova u drugom krugu i nije ostvario priliku pružiti svom Gradu sebe cijeloga i sve ono što je znao i mogao.

„Drukčiji od drugih”, glasio je jedan od glavnih predizbornih slogana koji se vezao za našeg kandidata Vjeku. I on je to doista bio. Drukčiji na najpozitivniji mogući način, jednostavan i topao, a istodobno energičan pouzdan i marljiv. I upravo smo od Vjeke i njegovih poliltičkih suvremenika svi mi koji smo ga poznavali naučili ona bitna, temeljna načela političkoga djelovanja, jer ta su načela istovjetna načelima djelovanja ljudi poput Vjeke Ivaniševića.

U ovom trenutku treba dodati da je Vjeko u svakom trenutku spominjao one koji su mu bili temeljna snaga, a kojima je danas najteže. To su njegova supruga Tanja i kćeri Ranka i Petra. Draga obitelji Ivanišević, upravo vi ste našem Vjeki bili ona najbitnija potpora i oslonac. A ovoliki broj ožalošćenih i svi oni koji su nam se javili pogođeni Vjekinom smrću jasno govori o njegovom značaju i pokazuje da se već za života zlatnim slovima uvezao u povijesnu knjigu svoje stranke, svojega Grada i domovine Hrvatske.

Dragi prijatelju Vjeko, uspomenu na tebe imat ćemo i po njoj ćemo se ravnati dok smo živi. Hvala ti na svemu što si učinio za nas, za svoju stranku i svoj Grad.

Hvala ti od srca.

Tvojoj supruzi Tanji, kćerkama Ranki i Petri, kao i cijeloj rodbini, prijateljima i poznanicima, u ime HDZ-a i svih njenih članova, kao i u svoje osobno izražavam iskrenu i duboku sućut.

Počivao u miru Božjem i čuvali te anđeli nebeski.

Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko iskreno i lijepo volio.

Foto: Grad Split